Zbirka citata

  PLAĆENO ŠOLJOM MLEKA                      Siromah je prodavao odeću od vrata do vrata da bi platio školovanje. Jednog dana je video da ima samo 10 centi u džepu. Bio je gladan i odlučio je da traži hranu u susednoj kući koju je stigao. Njegova glad je ipak nestala kada je video prelepu mladu ženu koja mu je otvorila vrata. I umesto hrane tražio je čašu vode. Žena je videla da je dečak bio jako gladan i donela mu ogromnu čašu mleka umesto vode. Popio ga je vrlo sporo, a zatim pitao: - Koliko sam ti dužan? - Ništa mi ne duguješ. - odgovorila je ona. - Moja majka nas je naučila da ne prihvatamo ništa u zamenu za pokazanu dobrotu. - Onda hvala svim srcem! - odgovorio je dečak. Kada je Hauard Keli izašao iz kuće, ne samo da se fizički osećao bolje, već je i povratio veru u Boga koji ga gotovo nikada nije napustio. Godinama kasnije, ista mlada žena se veoma teško razbolela. Lokalni lekari su bili zbunjeni i poslali mladu ženu...

  Nakon toliko godina, sinoć ga usnih. Moga oca koji nije tu već godinama. Mlad je u farmericama i smješka mi se. U ruci mu Kiki bombone, koje sam kao dijete najviše volio. Na njemu Meklaud jakna i "Carera" farmerke. Pokazuje mi rukom na planinu. Planina nekako čudna, bez drveća, a ispod nje prekrasna rijeka tihoga toka.. Bio sam ga izgubio iz sjećanja. Samo izblijedjele fotografije iz kutije za cipele.. Bilo je to u ranu jesen 1982 g. Otišao je sa svojim MAN-om i više ga nismo vidjeli živa.. Kiša i klizav put. I crnogorske planine. I kanjon smrti.. Imao sam 6 godina. Pamtim ga u fragmentima, jer je njegov život bio na točkovima. On i majka mladi. Treba svaki dinar.. Njegov kamion je bio njegov dom. I samo ponekad svrati, da malo odmori, da nas vidi. Da napuni baterije.. Da popije svoj motivacioni eliksir.. Da lakše podnese odvojenost.. A trebali smo u proljeće pokriti kuću.. Staviti pečat porodičnom gnijezdu u nastajanju.. Ali..čovjek snuje a Bog dragi određuje. Mnogo je god...

"Dovela sam mamu da živi kod mene, zauvijek. Ništa nisam unaprijed planirala, samo sam jednog dana riješila i dovela je, s jednim koferom. U koferu su bile tople hulahopke, papuče na kojima je izvezeno: "Najbolja baka na svijetu!" (poklon od moje djece), topla kućna haljina, spavaćica i, iz nekog razloga, jastučnica. Mama se sama spakovala. Već tri nedjelje živi kod mene ta stara djevojčica, kojoj kao da su opet četiri godine. Sićušna, sa snježno bijelom punđom, u hulakopkama malo zarozanim oko članaka, šetka po stanu, tapka u svojim toplim papučama. Pažljivo zastane na pragu sobe, pa visoko podigne nogu i pređe neku nevidljivu prepreku. Smješka se psu u hodniku. Čuje nevidljive ljude i svakodnevno mi priča novosti o njima. Stidljiva je i puno spava. Gricka čokoladicu koju joj uvijek ostavim u sobi i pijucka čaj. Drži šalice objema rukama jer joj ruke drhte. Strašno se plaši da izgubi burmu, da joj ne spadne s tankog prsta, pa stalno provjerala je li na mjestu. Najednom ...