Zbirka citata

Jedna gospođa je pitala: Po koliko prodaješ luk? Baka je odgovorila: 0,25€ jednu vezu, gospođo! Ako mi daš 6 veza za 1,00€ uzet ću, ako ne, odlazim kod drugog... Baka je odgovorila: Uzmite luk po kojoj god cijeni hoćete, gospođo. Za mene je to dobar početak, jer cijeli dan nisam prodala ni jednu vezu a trebaju mi pare da preživim. Gospođa je uzela luk po cijeni po kojoj je tražila i otišla sa osmijehom, osjećajući sreću pobjede. Sjela je u svoj skupi auto i otišla u restoran na ručak sa prijateljicom. Nakon obilnog ručka u tanjirima je ostalo još dosta hrane koje njih dvije nisu mogle pojesti. Vlasnik restorana je došao za stol da provjeri da li je sve u redu. Gospođa ga je pitala koliko sve košta, a on je odmah odgovorio 88,00€. Dala mu je 100,00€ i rekla neka zadrži kusur. Ova priča izgleda prilično normalna za vlasnika luksuznog restorana, ali ne i za baku koja prodaje luk Pitanje je: Zašto uvijek moramo dokazivati svoju moć kada kupujemo od siromašnih? Zašto smo velikodušni prema o

IMAM SVE A NEMAM NIŠTA ..i vidi me sad, poče komšija svoju ispovijest. Od osmog razreda smo bili zajedno. Prvo je bila simpatija a poslije , potkraj srednje škole je postalo ozbiljno. Poznavali su nas u našem mjestu jedno po drugom. Kada je došlo vrijeme da se upisuje fakultet, otišli smo zajedno. Ja mašinstvo, ona pedagogiju. Ja sam primljen, ona nije. Pa na drugi upis, opet nije prošla. Kada je u jesen došlo vrijeme da krenem ona je dugo plakala a ja sam je uvjeravao da smo suđeni jedno drugom. U to sam je morao uvjeravati svaki put kada bih jednom mjesečno za vikend dolazio kući. Onda jedne večeri, neposredno poslije večere, otac i majka su mi počeli govoriti. "Ona nije za tebe. Ti, eto završavaš fakultet a ona ima samo srednju. Molim te, kaže otac, rješavaj se nje jer nismo zadovoljni da ti ona bude sutra supruga. Uostalom, majka joj je bolesna na živce, otac pijanica i ja neću da mi se prlja loza prezimena. Nađi sebi djevojku ravnu sebi od dobrog soja. Jesi li raz

Unuka je pitala svoju nanu. Nano, kako si mogla živjeti ranije ... -bez tehnologije -bez interneta -bez računara -bez mobilnih telefonal -bez Facebook - a Nana je odgovorila : " Isto tako kao što vaša generacija živi danas ... -bez ljudskosti -bez časti -bez poštovanja -bez dostojanstva -bez stida -bez karaktera -bez ljubavi -bez skromnosti. Mi , koje danas zovete " stari " bili smo blagosloveni, dokaz za to je naš život. Nakon škole smo sami radili domaći i uvjek smo se igrali napolju do zalaska sunca. Kad smo bili žedni, pili smo vodu sa izvora, a ne vodu u plastičnim flašama. Nikad se nismo ugojili jedući pečenja, pasulj i hleb. Ništa se nije dogodilo našim nogama, iako smo trčali bosi sa svojim rukama smo pravili igračke sa kojima smo se igrali. Naši roditelji nisu bili bogati, ali su nam pružali toliko ljubavi a ne video igrice da budemo tihi. Naši roditelji se nisu razvodili, rješavali su zajedno svoje probleme. A mi nismo bili prisiljeni da živim

Na trenutak sam i ja bio sretan Usnih te sinoć majko. Ko' mi svi zajedno. U našoj staroj kući u kuhinji..Otac zapalio onog svog "krdže" i gleda nas i smješka se. Lik sam mu skoro zaboravio. U podsvijesti znam da ga nema. Znam da je umro davno. Al' opet njegov lik tako stvaran. Na sebi ima onaj svoj braon pleteni džemper sa malom rupicom na desnom laktu. Ne govori ništa samo mi pokazuje kroz prozor našega Mrku. Našeg konja s kojim je otac zarađivao za nas. Njegova široka seljačka leđa i izborano lice su svjedok da ga život nije nimalo mazio.I on je kao i ja siroče. Znam to a sanjam. Znam da ga nema, ali ne želim prekinuti sreću.. A ti majko stavi u rernu onu zeljanicu koju sam tako volio. Niko je nije mogao tako napraviti..Stavila na glavu mahramu " da ne padne dlaka". Ne želim majko da se budim, govorim u snu sebi. Ti majko šutiš a jasno čujem zeljanicu kako krči u rerni. Još malo i eto je... Ne želim majko buditi se..Znam da nemam ni tebe..Tek š