Imam sve a nemam ništa...

IMAM SVE A NEMAM NIŠTA

..i vidi me sad, poče komšija svoju ispovijest. Od osmog razreda smo bili zajedno. Prvo je bila simpatija a poslije , potkraj srednje škole je postalo ozbiljno. Poznavali su nas u našem mjestu jedno po drugom. Kada je došlo vrijeme da se upisuje fakultet, otišli smo zajedno. Ja mašinstvo, ona pedagogiju. Ja sam primljen, ona nije. Pa na drugi upis, opet nije prošla. Kada je u jesen došlo vrijeme da krenem ona je dugo plakala a ja sam je uvjeravao da smo suđeni jedno drugom. U to sam je morao uvjeravati svaki put kada bih jednom mjesečno za vikend dolazio kući. Onda jedne večeri, neposredno poslije večere, otac i majka su mi počeli govoriti. "Ona nije za tebe. Ti, eto završavaš fakultet a ona ima samo srednju. Molim te, kaže otac, rješavaj se nje jer nismo zadovoljni da ti ona bude sutra supruga. Uostalom, majka joj je bolesna na živce, otac pijanica i ja neću da mi se prlja loza prezimena. Nađi sebi djevojku ravnu sebi od dobrog soja. Jesi li razumio. Mi smo begovske krvi!" Ja sam bio zatečen, ali me tješilo da je to bio samo očev trenutni hir. Nastavili smo se viđati. Ali prije diplomskog ispita otac i majka su postavili ultimatum: ILI MI ILI ONA!!! Nisam mogao danima doći sebi. Na kraju sam joj rekao. Saopštio sam joj grubo. Da nije za mene. Da je prosta i da neću da je vidim.To sam joj sasuo u lice okrenuo se i otišao.Tog trena u meni je umrla duša. Nisam mogao sebi doći zbog svoje brutalnosti. A ona je samo rekla: "U redu, ako tako želiš i tiho je plakala." Samo se okrenula i otišla pognute glave. Došavši kući ljut rekao sam roditeljima: "Jeste li sada sretni? Da znate, NIKADA SE NEĆU OŽENITI. NEĆETE DOŽIVJETI POPRIČATI SA SNAHOM. I onda sam upisao i pravni fakultet. I njega sam završio. Počeo sam raditi kao inžinjer. Godine su prolazile. Otac i majka su davno umrli. A onda, na trgu sam je ugledao. Skamenio sam se. Sa dvije prelijepe mlade žene i dvoje djece koja su veselo trčala po trgu. Samo sam je pozdravio. Ona mi reče: "Ovo su moje kćerke i unučad. Bože, još uvijek je ljepotica. Sve je u meni umrlo, kao one noći. Živi u Njemačkoj i ima sve. A ja imam samo dvije diplome i uništene snove i život. Shvatio sam da sam pogriješio. Shvatio sam da sam promašio život. I sve što imam za reći je: NEMOJTE ODUSTAJATI OD SVOJIH SNOVA. OD SVOG ŽIVOTA NI ZBOG KOGA. Jer, evo imam sve, A NEMAM NIŠTA.

Elvir Peštalić

Foto:Ilustracija