KADA JEDNOM MAJKA ODE

-



Kada jednom majka ode. Kad se spusti tuga na našu dušu. Kada nas prestane neko očekivatj. Brinuti. Strepiti. U odsutnosti moliti za nas. 

Za naše najbliže. Kada se domaći pekmez prestane praviti za čitavu godinu. Salata.Ajvar.Prvo nama. Njoj što ostane. 

Kada pozovemo da pitamo jel dobro, obavezno kaže da je sve u redu. Iako nije. Bajramska baklava samo za nas. Bajramsko okupljanje. Ručak. Ona sija. Djeca su tu. Sve svoje zdravstvene probleme prekrije. Da se ne vidi. 

Da se ne sekiramo.Da nam ne pokvari zajedničke trenutke.Unučad posebno daruje. Kada pođemo ona nasmijana. Pripremila pune torbe. "Da ne kupujete, znala bi reći." Odlazimo a ona za nama maše iako smo davno izašli iz vidokruga. Ostaje sama. U srcu opet zima. Ali je sretna. Bili smo.Svi. Okupljeni za porodičnom sofrom. Zadnji put na zajedničkom okupljanju smo vidjeli da se teže kreće. Radost je ista ko i prije. I više. Ali fizički je oslabila.Iako smo se svakodnevno čuli,nije kukala.Bila je srdačna u razgovoru kao uvijek. A onda vam jave. Nema je više. Ugasilo se svjetlo u našim životima. Ugasilo se jedino stvorenje koje vas iskreno voli. Bez ikakvih kalkulacije. Bez ikakvog interesa. Majčinski.I tada ćemo se okupiti.Još tada.Za istom sofrom. Pod drugim okolnostima.Sa tužnim osjećajima.I onda ćemo se razići. Praznih torbi.Bez pekmeza Bez salate .Ajvara. Otići ćemo samo sa gusto poslaganim uspomenama. Svjesni činjenice da je to, vjerovatno posljednje porodično okupljenje za onim majčinim starim stolom.

Tražićemo izgovore svako za sebe. Da ne dođemo. Da ne čaprkamo po uspomenama zakopanim u tavanima duše naše. Uspomenama koje pri samom evociranju bude osjećaj nostalgične topline. I ljubavi. I tuge. Ali okupljanje ne.Jer to nećemo moći podnijeti. Okupiti se zajedno. Za onim stolom.

Za sofrom. Gledajući kroz prozor grane divlje dunje. Ne, to nećemo moći podnijeti. Jer nje više nema.

"Zalud stara kuća sjećanja obnavlja. Pustoš je u njoj .Pustoš oko nje.Jato golubova što na krovu drjema jedini su stanovnici. Majke više nema.."


Elvir P.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

MAJKO, OČE, KAKO STE MOGLI ?

-
Slika
  MAJKO, OČE, KAKO STE MOGLI ? Samo što dođoh na ovaj svijet, oni koji me rodiše, kojim sam stremio, oni koje sam najviše volio. Ostaviše me. Kao da sam stvar. Kao da nisam dio njihovog srca i njihove duše. Velika je i hladna ova bolnička postelja za mene. Još veće i hladnija kad znam da me ne žele. Sve ostale bebe odnesoše njihovi najmiliji. Očevi, majke, nane i djedovi.. Sa dosta cvijeća. Sa mnoštvo osmjeha. Sa srećom neizmjernom. Samo sam ja ostao u ovoj velikoj hladnoj bolničkoj postelji. Zazivam milost dragoga Boga. Iako pričati ne znam, molim se da mi podari vrijeme u kojem ću biti sretan. Molim se da me barem usvoje neki dobri i dragi ljudi. Trebao sam ih imati mnogo, iako imam samo nekoliko dana. A nisam imao ni jedan jedini zagrljaj. Da osjetim. Da sam željen. Zazivam milost moga Stvoritelja da mi podari zagrljaj. Osmijeh i blagu riječ. Teško je kada te ne žele. Teško je kada si usamljen. Teško je malome biću bez ljubavi sa svih strana. Možda će moja zvijezda nekada zasija...
ČITAJ VIŠE»

MILICA JE BILA BEBA KADA JE 1994. PRONAĐENA ISPRED KONTEJNERA U SNEGU: Majka ju je bacila, u školi saznala još veći ŠOK

-
Slika
Milicu je majka usred zime ostavila pored kontejnera, našle su se posle skoro 30 godina Milica Mršulja (30) iz Leskovca, na samom početku svog života doživela je ono što smo imali priliku gledati samo u filmovima, ostavila ju je majka usred zime, na snegu, u kutiji pored kontejnera. A sve je počelo zime 1994. godine, kada je jedna beba u februaru mesecu pronađena kraj kontejnera ispred muzičke škole u Gnjilanu. Peti februar 1994. godine, u gnjilansko porodilište stiže tek rođena beba, ostavljena u kartonskoj kutiji u Ulici cara Lazara. Kada je dovedena u porodilište, dobila je sve ono što joj je surovost života oduzela prilikom uzimanja prvog daha, ljubav, pažnju, posvećenost i nadimak – Nera, po grčkoj boginji hrabrosti. Taj nadimak, načinio je od Milice pravu ratnicu, ženu i majku za primer, danas uspešnu spisateljicu, novinarku i talentovanu glumicu. Od Gnjilana 1994. do Leskovca 2024. godine, put je bio dug, trnovit i na samom početku, težak. Naime, da je usvojena i da nije biološk...
ČITAJ VIŠE»

Rat će se završiti...

-
Slika
  „Rat će se završiti A vođe će se rukovati. Ali ostaće ona iznemogla Majka koja čezne za sinom. I ona žena, koja svog voljenog muža čeka. I ona deca koja traže svog oca junaka. Ne znam ko je prodao domovinu, Ali videh ko je platio cenu."
ČITAJ VIŠE»