Kada se rodi kćer, veliko je veselje. Ali odmah...

 Kada se rodi kćer, veliko je veselje. Ali odmah i jedna suza posebna raste s godinama. Svaki babo u životu želi jednu kćerku da ima, jednu "babinu mezimicu".

Kao kap vode na dlanu je čuva. Pogotovo kada ona na majku liči, to je prava ljubav.

Kćerka je sreća. Kćerka je jedan oslonac, koji će uvijek da nazove i pita: Kako si? Treba li ti šta?

Kćerke imaju posebna osjećanja, zato postaju mezimice.

Godinama jedna suza raste u očevim očima, suza zvana "udaja". Tada babo, ono što je cijeli život pazio, mazio, školovao, hranio daje u već odraslu nepoznatom muškarcu. Prije nego što krene ta suza, poredaju se slike iz albuma zvanog "Godine" tada, dok suza kane niz obraze, u tome nizu par sekundi, prođe period zagljaja, ljubavi, šetnji, bježanja od malo cuke i trčanje niz kaldrmu zoveći:

"Babo, babo", dok u babe osmijeh veliki, široki i zagrljaj najsigurniji.

Kćerke uvijek znaju, da će babo biti na njihovoj strani, šta god bilo. Jedino krilo iz kojeg nikada ne ideš, je babino krilo.

Hairli ti kćeri bilo.

Semir Krnjić