Pričaj mi majko o ocu...

Pričaj mi majko o ocu

Pričaj mi majko o ocu mome. Je li nas volio? Jesam li sličan njemu? Majko, samo tebe na ovom svijetu imam. Njega ne upamtih. Bio sam sasvim mali kada je on povezao svoju posljednju turu.. One noći punog mjeseca. I kada ti je obećao doći..

I donijeti mi najmanji dres Barcelone..Austrija i klizav put..I snovi jedne porodice su otišli u duboki kanjon na Alpama sa njim u njegovom Volvu. Sa njim su nestali i snovi o zajedničkoj sreći. Ostala su samo sjećanja tvoja, majko. Znam majko i tebi da je teško. Kad god sam te pitao o njemu, izlazila si u hodnik i vraćala se suznih očiju..Teško mi je majko. Mojim drugovima ponekad i očevi navrate u školu.. Na roditeljski.. Dođu po njih.. Ponekad majko i ja plačem, ali krijem od tebe. Jer, ja sam muško, moram biti jak.. Ponekad me posjeti u kasnoj noći. 

U snovima. Iako ga upamtio nisam, jasno ga vidim. U onim farmerkama sa fotografije sa tobom na kojoj ste nasmijani. I maše mi.. Nešto govori ,ali ne čujem. Mnogo puta sam ga sanjao tako, majko. A sinoć, je došao i pomilovao me po glavi. Majko, tako je bilo stvarno. Osjetio sam blaženi dodir ruke za koji sam toliko čeznuo. A danas u školi, nastavnik reče:"Pismena vježbe. Naslov- moj otac, uzor i oslonac..Pravio sam se da pišem. Čitav čas. Ali ništa ne napisah majko.Niti slova . Kako ću kad i ne znam za njega.. Kako da pišem o osloncu? I uzoru? Kako majko, kad sam ga vidio samo u snovima?

I staroj forografiji.. Zato mi pričaj majko. O njemu. O vama. O našoj kratkotrajnoj sreći.. Da sljedeći put znam, da dobijem peticu. Da ga opišem na 4 stranice školske zadaćnice.. Hoću majko da budem sretan, a to ne mogu biti bez toga..Znam i da si ti svila svoje ruke oko mene bdijući, ali želim znati.. Često se pitam gledajući u plafon svoje sobe, kajo bi reagovao da zna. Da sam prvi iz tehnike i engleskog. Bilo bi poklona. Ne zamjeri majko, i ti me nagrađuješ, ali bi mi značio poklon od njega. Kao u mojih drugova. Petica i poklon telefon. Još naglase od mog oca..Toliko sam maštao o zajedničkom odlasku na pecanje sa njim. Na fudbalsku utakmicu.. Gledanju Lige prvaka uz obilje kokica.. Nešto tako obično i jednostavno. Koje svi moji drugovi osjete svakodnevno.. A ja neću nikada saznati kako to izgleda društvo. I "muške stvari."

Zato mi pričaj majko, da i ja mogu pisati o njemu. Bar iz tvojih sjećanja..Jer san se ne računa..

Elvir Peštalić