Zbirka citata

  👉 Jedan tata je napisao:  “Moja kći je danas dobila prvu mjesečnicu. Nalazila se u autobusu i tinejdžer koji je godinu dana stariji od nje prišao joj je i rekao na uho, imaš mrlju na hlačama. Omotaj moj džemper oko struka i vrati se kući presvući. Danas želim zahvaliti roditeljima ovoga djeteta što su tako odgojili svoje dijete. Nije ju snimao, nije ju slikao, nije ju razotkrio, nije ju ismijavao niti je maltretirao, već joj je pomogao.” Kada se dijete odgaja u ljubavi, nježnosti, poštovanju, solidarnosti, toleranciji i duhu služenja, tada je svijet ljepši. Aplauz za one roditelje koji svojoj djeci usađuju moralne i duhovne vrijednosti, ali dvostruki aplauz za djecu koja ih provode u djelo. (Gentleman Polska) Još uvijek ima divne i odgojene djece👌 Respect! ❣️

  MAJKO, OČE, KAKO STE MOGLI ? Samo što dođoh na ovaj svijet, oni koji me rodiše, kojim sam stremio, oni koje sam najviše volio. Ostaviše me. Kao da sam stvar. Kao da nisam dio njihovog srca i njihove duše. Velika je i hladna ova bolnička postelja za mene. Još veće i hladnija kad znam da me ne žele. Sve ostale bebe odnesoše njihovi najmiliji. Očevi, majke, nane i djedovi.. Sa dosta cvijeća. Sa mnoštvo osmjeha. Sa srećom neizmjernom. Samo sam ja ostao u ovoj velikoj hladnoj bolničkoj postelji. Zazivam milost dragoga Boga. Iako pričati ne znam, molim se da mi podari vrijeme u kojem ću biti sretan. Molim se da me barem usvoje neki dobri i dragi ljudi. Trebao sam ih imati mnogo, iako imam samo nekoliko dana. A nisam imao ni jedan jedini zagrljaj. Da osjetim. Da sam željen. Zazivam milost moga Stvoritelja da mi podari zagrljaj. Osmijeh i blagu riječ. Teško je kada te ne žele. Teško je kada si usamljen. Teško je malome biću bez ljubavi sa svih strana. Možda će moja zvijezda nekada zasijati p

  POKLONITE SVOJE VRIJEME MAJCI "De ba, sine još malo, gotovo moli majka. Evo ima i suhih šljiva. Da napravim štogod da jedeš.Još malo s majkom.. Nekako mi nikad nije bilo 'vako. Nekako mi milina te gladat'." -Ma obaveze majko, vadio sam se. Nije samo poso'..Valja mi i oko kuće. Nikad ko' do tada. Uhvatila je onim slabašnim rukama moju ruku.. "Da znaš sine, nije mi ko' sad nikad kahva bila slađa. Gleda me a oči joj rose. Nisam došao skoro 10 dana da je obiđem. Kako me društvo "povuklo", više sam vremena sa njima na utakmicama i kafiću...Ona slegnu glavu na lijevu stranu i stisnu mi svojim rukama šaku. Isto kao kad sam bio dijete.. A večeras najvažnija utakmica. Javih se kući i isključih telefon. Obuzela me neka nostalgična milina.. Ljudi su u pravu kad u jednom trenutku osjete da su se veće jednom našli u istoj situaciji. Da su to već doživjeli.. A stara porodična kuća, ko' nekada. Daske podnice škripe kad se hoda. Jedinac sam kod rodite

  I mi volimo i patimo Snijeg pada svom žestinom. Cesta je već zabijelila, vozila se kreću najsporije što mogu. Pored puta bljuzgavica koja prijeti da zaledi već zabijeljelu cestu. U kanalu pored ceste, kuja sa 3 kučića. Uspjeli su preći cestu. Zavukli se pod njeno tijeli drhteći. Od straha. Od hladnoće. Ona ih obavija skroz svojim tijelom. Da ih zagrije. Da ih zaštiti. Baca pogled na put. Jedan mali kučić nije uspio. Farovi auta su ga zaslijepili i...nije uspio. Pregazila su mu trup. Zadnje noge i stomak. Ostao je na cesti. Živ je još uvijek. Cvili. Od boli. Od straha. Njegova šarena glavica i pored bolova se diže. Da je nađe pogledom. Da je ugleda. Da mu pomogne.. Kao da zna..da mu je blizu kraj njegovog kratkog života. Života koji je proživio svaki minut. Sa njima, braćom i sestrama. Sa njom, majkom zaštitnikom. Najvećim prijateljem. Ona je čula. Odvodi ostale kučiće na sigurno. U cijev ispod ceste.Oprezno dolazi na cestu. Zasljepljuju je farovi auta. Bježi drhteći u kanal. Ne zbog

Kada jednom majka ode. Kad se spusti tuga na našu dušu. Kada nas prestane neko očekivatj. Brinuti. Strepiti. U odsutnosti moliti za nas.  Za naše najbliže. Kada se domaći pekmez prestane praviti za čitavu godinu. Salata.Ajvar.Prvo nama. Njoj što ostane.  Kada pozovemo da pitamo jel dobro, obavezno kaže da je sve u redu. Iako nije. Bajramska baklava samo za nas. Bajramsko okupljanje. Ručak. Ona sija. Djeca su tu. Sve svoje zdravstvene probleme prekrije. Da se ne vidi.  Da se ne sekiramo.Da nam ne pokvari zajedničke trenutke.Unučad posebno daruje. Kada pođemo ona nasmijana. Pripremila pune torbe. "Da ne kupujete, znala bi reći." Odlazimo a ona za nama maše iako smo davno izašli iz vidokruga. Ostaje sama. U srcu opet zima. Ali je sretna. Bili smo.Svi. Okupljeni za porodičnom sofrom. Zadnji put na zajedničkom okupljanju smo vidjeli da se teže kreće. Radost je ista ko i prije. I više. Ali fizički je oslabila.Iako smo se svakodnevno čuli,nije kukala.Bila je srdačna u razgovoru kao

  Vrijeme otima voljene.🥺👵🏡😓😫💔 - Kćeri, kćeri moja draga - gdje si se sakrila od majke?  - Mama, draga moja, prezaposlena sam, ne stignem.  - Sine, najdraži moj sine - ne budi mi takav stranac.  - Oprosti mama što si čekala, sad imam važan sastanak, nećemo se uspjeti vidjeti. Nazvat ću te sutra. - Djeco moja, približava se Praznik, sjeća li se netko svoje majke?  - Oprosti mama, dežurna sam, moram ostati na poslu. Morala sam odraditi smjene jer idemo na more. Vidjeti ćemo se kad se vratimo, obećavam. Sjeća se stara majka kako je uvijek nosala sina. I dok je ljuljala svoju kćer, gladila je po kosi i dala joj toliko ljubavi.  I tako danima, sjedi, čeka, gleda kroz prozor i nada se, a srce joj postaje sve tužnije...  Ali misli ona, doći će, u gužvi su sada, naporno rade. Nakon blagdana opet gužva i nikako da se okupe, a vrijeme ide. I sada stoje nad lijesom i plaču, shvatili su... ali malo kasno.  NEMOJTE SE IGRATI S VREMENOM, JER PREVARIT ĆE VAS I OTETI VAM VAŠE NAJDRAŽE.  OSTAT ĆE

  Znam da to tako mora biti. Znam da je to normalno. Ali je teško, brate, priča mi juče moj dobri komšija Mrki. Imat' žensko dijete je milost od Boga. Rodi ti se, drago ti. Stasava. Krene u školu, fakultet. Proživljavaš zajedno sa njom trenutke.Tuguješ zbog ispita na kojem padnu. Hrabriš. Stimulišeš. Bodriš. Oboje smo uz nju kad je diplomirala. I ja i Hajra. Zajedničke fotografije. Zajednički trenuci. Zajednička sjećanja. Mi oboje ponosni. Preponosni. Zaposli se. A onda...dođe vrijeme da "ozbiljno" porazgovara sa nama. Udaje se.. Za 2 mjeseca. I iznenađenje i radost. I žalost. Sve u jednom trenutku. Iznenađenje jer je Alma za nas još uvijek naša mala djevojčica. Radost zbog njenog izbora. Njene sreće. Žalost jer ostadosmo sami. Užurbano se pripremamo. Kažu treba promijenit' i fasadu i ogradu. Ulazna vrata nisu baš.. Doći će svijet. Prijatelji.. Sve to čovjek stigne u ona 2 mjeseca. Onda dolaze prosci. Ne znam ni kako se ponašati pred ljudima. Čini mi se da nisam doras

  Samo smo gledali... Stari bolnički hodnik. Ljudi se ubrzano kreću. Neki nose neke papire, neki cvijeće. Proleti poneka i kesa sa voćem. Ljudi u silnoj žurbi. Poneki zagrljeni plaču.. Usne im šapću molitve. Jer, bolnički zidovi su čuli više molitvi nego sve bogomolje zajedno, kazali bi stari ljudi. One istinske molitve. Iskrene i od srca. U dnu hodnika na kolicima za invalide zapazio sam staricu . Starica kojoj je život na licu ispisao reljef. Odraz teškog života se nigdje ne zapazi kao na licu. Sažalih se jer joj niko ne prilazi već sat vremena. Kako si majka,upitah? Čekaš nekog? -Čekam sine unuka Damira, dovezo' me vođe trebam kod doktora. On me ostavi i ode dole u grad, kaže hoće telefon kupit', brzo će doći. A evo ja čekam pa čekam. Nema ga pozadugo. Gdje trebaš majko? -Trebam ba dijete kod onog doktor za oči. Mrak mi se navuko' na oči ima četiri hefte.Vidim samo sjene i to kad je sunčan dan. Kažu da će me operisat, ako budu mogli. Stara sam sine, srce slabo. Noge ko&#

  Moji roditelji bili su u braku 55 godina. Jedno jutro, mama je silazila u kuhinju da tati napravi doručak, doživjela je srčani udar i pala. Otac ju je podigao kako je mogao i skoro je uvukao u kamion. Punom brzinom, ne poštujući semafore, odvezao ju je do bolnice.  Kad je stigao, nažalost, više nije bila s nama.  Tokom sprovoda moj otac nije govorio;  pogled mu se izgubio. Jedva da je plakao.  Te noći pridružila su mu se i njegova djeca.  U atmosferi boli i nostalgije prisjetili smo se lijepih anegdota, a on je zamolio mog brata sveštenika da mu kaže gdje će mama biti u tom trenutku. Moj brat je počeo pričati o životu poslije smrti, i nagađati kako i gdje će ona biti.  Otac je pažljivo slušao. Odjednom nas je zamolio da ga odvezemo na groblje.  Tata!", odgovorili smo, "11 je navečer, ne možemo sad na groblje!"  Podigao je glas i tužnim pogledom rekao:  "Nemojte se svađati sa mnom, molim vas, nemojte se svađati s čovjekom koji je upravo izgubio suprugu s kojom je b

  Kako nam javljaju građani, veliki požar je zahvatio popularni vlašićki hotel “Pahuljica”. Prema prvim informacijama nema ozlijeđenih osoba, a požar je navodno izbio u sauni hotela. Na Vlašić su upućene brojne vatrogasne ekipe, a očekujemo da ćemo u toku dana imati više informacija.

  Godine odrastanja jedne žene:  – 3 godine : Pogleda se i vidi Kraljicu. – 8 godina: Pogleda se i vidi Pepeljugu. – 15 godina: Pogleda se i vikne: Mama, ne mogu ići u školu ovakva! – 20 godina: Pogleda se i vidi “predebela/premršava, preniska/previsoka, previše ravno/previše kovrčavo ? Ali odluči da ide van u svakom slučaju. – 30 godina: Pogleda se i vidi “predebela/premršava, preniska/previsoka, previše ravno/previše kovrčavo ? Ali odluči da nema vremena to popraviti i ide van u svakom slučaju – 40 godina: Pogleda se i vidi “čista sam” i izlazi van. – 50 godina: Pogleda se i vidi “To sam ja” i izlazi gdje god to želi. – 60 godina: Pogleda se i podsjeća se svih ljudi koji se više ne mogu vidjeti u ogledalu. Izlazi van i osvaja svijet. – 70 godina: Pogleda se i vidi mudrost, veselje i sposobnost, izlazi van i uživa u životu. – 80 godina: Ne gnjavi se sa gledanjem. Samo stavi crveni šešir i izlazi da se zabavi.

  „Rat će se završiti A vođe će se rukovati. Ali ostaće ona iznemogla Majka koja čezne za sinom. I ona žena, koja svog voljenog muža čeka. I ona deca koja traže svog oca junaka. Ne znam ko je prodao domovinu, Ali videh ko je platio cenu."

 Srećem prvu ljubav pre neki dan Pardon drugu Trudna Najlepša majka koju sam ikada video Pardon, najlepša buduća majka Kažem joj ~ vidiš, nisam te slučajno voleo sve one godine… ~ Kaže mi ~ takođe. ~ Kažem joj ~ javi mi kada bude.  ~ Kaže mi ~ ne brini, da je tvoj, saznao bi prvi, ovako ćeš među prvima. ~ Šalje mi malopre sliku Porodila se Iako nas već dugo nema U životu jedno drugog Gledam sliku deteta I sećam se koliko smo pričali o njemu Tada Nije bilo vreme, naravno Sada jeste Ali došli su neki drugi ljudi u naše živote… Nešto razmišljam Znaš koje su ljubavi najlepše One u kojima ništa nismo uspeli da pokvarimo I kojima nema šta da prigovoriš Ništa Nijednu jedinu reč Samo im se raduješ Srećan što ti se desilo A vreme je samo popravilo neke davne nesporazume... Gledam nju i dete Fotografiju koju mi je poslala I osećam upravo to Zahvalnost Što smo se voleli, kako smo znali i umeli I delili svet, možda u najlepšim godinama Mnogo je od tada prošlo  A meni se malopre vratio njen lik Kak

  Jedna od potresnijih fotografija stiže iz potresom uništenog grada Kahramanmarasa. Mesut Hancer drži za ruku svoju petnaestogodišnju kćer. Ona mrtva leži na krevetu, zatrpana ruševinama. Nije je moguće izvući. ROJ poginulih u dva razorna potresa koja su jučer pogodila južni dio Turske i sjeverozapadnu Siriju porastao je na više od 5100, a deseci tisuća su ozlijeđeni. Potresi su za sobom ostavili tisuće ljudi bez krova nad glavom jer su sravnjeni sa zemljom čitavi stambeni blokovi. Spasioci vode utrku s vremenom. Broj mrtvih raste velikom brzinom. WHO je ranije danas procijenio da bi se broj mrtvih mogao popeti i na 20.000. Osim s naknadnim potresima, spasioci veliku borbu vode i s hladnoćom. Ljudi su zarobljeni ispod ruševina gdje im prijeti smrt od hladnoće, gladi ili ozljeda.

Na društvenim mrežama se pojavio snimak na kojem se vidi kako spasilačke ekipe i volonteri izvlače dječaka iz ruševina u Malatyi, gradu koji je bio u neposrednoj blizini epicentra zemljotresa u Turskoj. Grad Malatya je jedan od najviše pogođenih gradova u nizu zemljotresa koji su jučer pogodili Tursku. Hiljade građana Turske se još uvijek nalaze ispod ruševina zgrada srušenih u razornim zemljotresima. Dječak koji je spašen, prema izvještajima turskih sigurnosnih službi je spašen nakon 22 sata od potresa. Prema posljednjim podacima zbog posljedica zemljotresa koji je pogodio Tursku i Siriju, smrtno je stradalo 4.300 ljudi, no prognoze su da će broj stradalih premašiti 20.000. Pogledajte video:

  Zemljotres magnitude 7.8 pogodio rano jutros Tursku. Ovo je bio najjači zemljotres u više od 100 godina bilježenja, a ujedno i najjači potres u svijetu od 2021. 🔻 - Gradovi su razoreni, hiljade je mrtvih i povrijeđenih 😔💔 #turska 

  Eh samo da mi je živa.. Eh da mi je živa. Pa da samo sjedi u ćošku. Donosio bih joj svega. Donosio bih joj što bi poželjela i više od toga. Da je mogu u miru gledati. Gledati stvorenje koje sam toliko volio. Koje sada još više volim. Sve bih dao da čujem škripu starih basamaka, kada je silazila do hamana da abdesti. Bože moj, zar može neko toliko nedostajati? Zar se može toliko žaliti za propuštenim vremenom koje nisam proveo s njom? Zar se i jedno "uh", upućeno njoj, može toliko urezati i krivica osjećati? Da peče. Da boli. Volio sam je više od života. Od samoga sebe. Bog mi je svjedok.. Ali kad se osamim, utonem u misli, uvijek ona. Uvijek govorim ono što nisam trebao reći. Moja naprasita narav. Možda sam je uvrijedio. Nesvjesno. Nikada to ne bih uradio namjerno. Čovjek može biti star i stotinu godina, ali ona uvijek nedostaje. Svakim danom sve jače. Bez obzira na okolnosti. Bez obzira na vrijeme. Dao bih sve što imam da čujem još jedanput šušak njenih basmenih dimija. Da

  U kampu u Rakovici živi sa majkom i bratom, jer ih je otac ostavio kao bebu. Iz kampa su rekli da Emir nema dovoljno hrane, te da je to ono što mu je najpotrebniji. Uz pomoć dobrih ljudi Emir je dobio zimsku odjeću, kako ne bi bio više bos. Uslovi u ovom kampu su jako loši, a kako su istakli prisutni nemaju čak ni struju, te osim hrane veliki je problem i to što se nemaju gdje da se okupaju. O ovom trogodišnjem dječaku i njegovom mlađem bratu su već mediji pisali, a svi sugrađani se trude da što više hrane i odjeće im doniraju. Za Novu godinu, osim hrane, poželio je kao i većina djece u kampu mobilni telefon. U video prilogu zabilježeno je šta su djeca u ovom kampu poželjela za Novu godinu.

  Danas si mi trebao oče, više nego ikad Danas si mi bio potreban oče.Više nego ikad. Danas su vrata kuće otvorili ljudi koji su došli da prose moju ruku. Danas se otvaraju neka nova vrata u mom životu.Vrata koja si trebao ti da otvoriš i ispratiš me u život. Sve ove godine, oče moj, u skrivenom dijelu duše svoje sam se nadala da ćeš danas, baš danas doći kada te trebam. Da je sve bio samo san.I da si samo negdje otišao da se vratiš danas.Baš danas. Kada te trebamo jako. Beskrajno. Bila sam mala kada si otišao..Kada je majka ostala sa nama djecom. Oče moj, koliko je svog života podredila nama. Više od života. Sve je podredila nama.. Sebe u toj priči nije računala.Tolike godine.Školovala, bdila i voljela.Kao bedem bila na stubu porodice..Ponekad sam je znala zateći kako gleda u tvoju, davno požutjelu fotografiju uramljenu na zidu.. Zato su mi danas osjećanja izmiješana. I sreća i sjeta. I radost i čežnja.. Zato te moja duša danas priziva. Da dođeš. Musafirima vrata da otvoriš. Dočekaš l

  Ona je zaslužila i više od ljubavi Nema većeg grijeha nego ostaviti nekoga ko vjeruje u tebe, znao je govoriti dobri naš Džemo."Ostaviti nekoga ko gleda samo u tebe.Ko te iščekuje, o tebi ovisi i tebi se nada." Petnaest punih godina kako sam služi svoju Eminu. Petnaest godina kako je prikovana za postelju.Moždani. Ni govoriti ne može. Ni izraziti osjećaje. A proveo je "rahat" u penziji samo 2 godine. I onda se njegovoj Emini desi... Imaju troje djece. Oni su insistirali da se oni skrbe o njoj. Da je odvedu sebi. Džemo nije htio da čuje. Napravio je sebi svakodnevni raspored. Ujutro je presvlači, izbriše i nahrani. Onda on dugo pije kafu pored nje, postavi je uz pomoć fleksibilnog kreveta u polusjedeći položaj, i priča joj. Dugo. Predugo. Kao da ostvaruje aktivni dijalog sa njom. A kod nje trajna afazija. Senzomotorna. Niti može, niti zna govoriti. A on je uporan.Zna pričati o ranijim, prošlim vremenima iz njihove mladosti.Iz ranog bračnog života do sadašnjih svak