Danas si mi trebao oče

 

Danas si mi trebao oče, više nego ikad

Danas si mi bio potreban oče.Više nego ikad. Danas su vrata kuće otvorili ljudi koji su došli da prose moju ruku. Danas se otvaraju neka nova vrata u mom životu.Vrata koja si trebao ti da otvoriš i ispratiš me u život. Sve ove godine, oče moj, u skrivenom dijelu duše svoje sam se nadala da ćeš danas, baš danas doći kada te trebam. Da je sve bio samo san.I da si samo negdje otišao da se vratiš danas.Baš danas. Kada te trebamo jako. Beskrajno. Bila sam mala kada si otišao..Kada je majka ostala sa nama djecom. Oče moj, koliko je svog života podredila nama. Više od života. Sve je podredila nama.. Sebe u toj priči nije računala.Tolike godine.Školovala, bdila i voljela.Kao bedem bila na stubu porodice..Ponekad sam je znala zateći kako gleda u tvoju, davno požutjelu fotografiju uramljenu na zidu..

Zato su mi danas osjećanja izmiješana.

I sreća i sjeta. I radost i čežnja..

Zato te moja duša danas priziva. Da dođeš. Musafirima vrata da otvoriš. Dočekaš ljude. Blagosloviš našu budućnost.. Da me zagrliš i poljubiš u čelo.I šapneš na uho;"Uvijek ću biti uz tebe kćeri."

Ovako ću sama otvoriti vrata moje budućnosti. Vrata na kojim će mi mahajući stajati majka, kao i sve ove godine.

Oče moj, neka ti dragi Bog podari lijepi Džennet i prekrasne zelene bašče u njemu. A ja znam, osjećam da je i tvoja duša tu negdje. I da me blagosivlja. I voli. I da negdje od sreće plače.

Oče moj, danas sam te trebala i volim više nego ikad..A znam i da ćeš biti tu kada me budu izvodili iz kuće i predavali moju ruku.

A trebao si biti...ti.

Voli te tvoja mala djevojčica..

Elvir Peštalić