Pismo majke svome sinu

-

 

Pismo majke svome sinu
Dragi sine. Pišem ti ovo pismo jer te nisam vidjela ni čula 10 godina. Pišem ti na ovu adresu koju mi ti onomad ostavi. Da te pitam kako si? Jesi li zdrav ? Ja ti ne bih pisala da sam zdrava. Čekala bi te pored prozora još uvijek. Do zore. Do sabaha. Sve pogledam doći ćeš mi ko onda. Sa igranke. I ja tek onda zaspim malo. Znam da se i ti snalaziš. Znam i da ti je teško. Otišo' si zbog nje. Zbog Behke. Udala se tebi "ispred nosa". Otišla za bogatstvom. Znam sine da ti bilo tešo breme na duši. Da si patio. Bili ste 10 godina zajedno. Svadba se uveliko nagovijestila. Pobjegao si od tuge. A ne znaš sine moj, da njoj pobjeći ne možeš. Ona je ko sjenka. Prati te svuda. Ne mogu ti sine moj više hodat'. Sjedeći klanjam. Ponekad mi navrati Sena tetkina da mi poradi po kući. Ne znam šta bi bez nje. Sine moj, zaboravila sam ti lik. Ne znam da li bi te i prepoznala. Ne vidim dijete moje, skoro ništa. Mrkli mrak je ušo' u moj život potpuno. Molim dragoga Boga da mi prije smrtnog časa ispuni želju da te čujem u svojoj blizini. Ako ne dočekam,
ključ će ti biti kod strine Zumre. A ja ću biti na Meškinom brdu, pored tvoga oca. Dođi mi sine, makar gore. Prouči obome Fatihu, a ja ću znati da si bio. I bit ću sretna.
Uvijek ću te voljeti sine moj....
Elvir Peštalić

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

MAJKO, OČE, KAKO STE MOGLI ?

-
Slika
  MAJKO, OČE, KAKO STE MOGLI ? Samo što dođoh na ovaj svijet, oni koji me rodiše, kojim sam stremio, oni koje sam najviše volio. Ostaviše me. Kao da sam stvar. Kao da nisam dio njihovog srca i njihove duše. Velika je i hladna ova bolnička postelja za mene. Još veće i hladnija kad znam da me ne žele. Sve ostale bebe odnesoše njihovi najmiliji. Očevi, majke, nane i djedovi.. Sa dosta cvijeća. Sa mnoštvo osmjeha. Sa srećom neizmjernom. Samo sam ja ostao u ovoj velikoj hladnoj bolničkoj postelji. Zazivam milost dragoga Boga. Iako pričati ne znam, molim se da mi podari vrijeme u kojem ću biti sretan. Molim se da me barem usvoje neki dobri i dragi ljudi. Trebao sam ih imati mnogo, iako imam samo nekoliko dana. A nisam imao ni jedan jedini zagrljaj. Da osjetim. Da sam željen. Zazivam milost moga Stvoritelja da mi podari zagrljaj. Osmijeh i blagu riječ. Teško je kada te ne žele. Teško je kada si usamljen. Teško je malome biću bez ljubavi sa svih strana. Možda će moja zvijezda nekada zasija...
ČITAJ VIŠE»

MILICA JE BILA BEBA KADA JE 1994. PRONAĐENA ISPRED KONTEJNERA U SNEGU: Majka ju je bacila, u školi saznala još veći ŠOK

-
Slika
Milicu je majka usred zime ostavila pored kontejnera, našle su se posle skoro 30 godina Milica Mršulja (30) iz Leskovca, na samom početku svog života doživela je ono što smo imali priliku gledati samo u filmovima, ostavila ju je majka usred zime, na snegu, u kutiji pored kontejnera. A sve je počelo zime 1994. godine, kada je jedna beba u februaru mesecu pronađena kraj kontejnera ispred muzičke škole u Gnjilanu. Peti februar 1994. godine, u gnjilansko porodilište stiže tek rođena beba, ostavljena u kartonskoj kutiji u Ulici cara Lazara. Kada je dovedena u porodilište, dobila je sve ono što joj je surovost života oduzela prilikom uzimanja prvog daha, ljubav, pažnju, posvećenost i nadimak – Nera, po grčkoj boginji hrabrosti. Taj nadimak, načinio je od Milice pravu ratnicu, ženu i majku za primer, danas uspešnu spisateljicu, novinarku i talentovanu glumicu. Od Gnjilana 1994. do Leskovca 2024. godine, put je bio dug, trnovit i na samom početku, težak. Naime, da je usvojena i da nije biološk...
ČITAJ VIŠE»

Rat će se završiti...

-
Slika
  „Rat će se završiti A vođe će se rukovati. Ali ostaće ona iznemogla Majka koja čezne za sinom. I ona žena, koja svog voljenog muža čeka. I ona deca koja traže svog oca junaka. Ne znam ko je prodao domovinu, Ali videh ko je platio cenu."
ČITAJ VIŠE»