ISPOVIJEST STARICE SLOMLJENIH RUKU

 

ISPOVIJEST STARICE SLOMLJENIH RUKU
"Stid me sine, priča mi osamdesetogodišnja starice. Stid me svijeta. Tolike godine živim, borim se i patim. Moj Ismet već 20 godina kako je preselio. Imala sam sa njim lijep život.Izrodila četvoro djece. Željno se bilo svega. Al'
bilo je lijepo
. Djeca su rasla, išla u školu. Ismet radio u Tuzli. Dolazio hefteno. Vozom. Pa sa Ormanice pješke. Tako sve do penzije A ja oko kuće. Sa djecom. Podizala ih. Odgajala kako sam najbolje umjela. Nisam ti dijete išla u školu. Tako je to bilo prije. Ženskoj čeljadi nema škole. Ispali su svo četvoro dobri ljudi. Ponapravljali kuće. Oženili se. Svili svoja gnijezda. Ja i Ismet smo, bezbeli, pripomogli. Drago nam bilo plaho. Iako smo u staroj kući ostali sami, srce nam bilo puno. Nije dugo trajala naša sreća. Naš rahatluk. Razboli se Ismet. Nedugo zatim i preseli. Ona zaduha dijete. Ostadoh sama. Nisam se stigla ni navići bez Ismeta, onaj najmlađi poče dolaziti pijan. Galamiti i neuzubillah, psovati. Prvo je bilo urijetko, onda je dolazio svaki dan.Traži od mene sine da mu prepišem kuću i okućnicu.
A ja živa, sine.Imaju mi i druga djeca.I evo danas pred akšam došao sine. Galami. Psuje.
I evo šta bi. Istuče me sine. Svoju majku staru. Koja ga je rodila, othranila, vaspitala. Evo sine mislim da mi je i ruke slomio."
U nane krvni podlivi zatvaraju oči. Jedva vidi. Mi smo RTG-om ustanovili prelome obje ruke. Višefragmentarne. Sumnjamo i na izliv krvi u pluća i oštećenu jetru.Jer joj saturacija niska i vrlo loša krvna slika. Pružili smo joj pomoć, stabilizirali je i pripremili za transport na UKC. Bože moj pomislih, kakav čovjek moraš biti da svojoj staroj majci budeš uzrok ovolike patnje?Ovolikog bola? U samom zenitu života.
Iako sam se svega nagledao i raznih sudbina naslušao, ovo mi se urezalo u sjećanje za sve ove godine rada u zdravstvu. Bože moj zar i ovo ima?
Kada smo krenuli, nakon što smo nanu smjestili u vozilo i okačili infuziju da teče, ona me dodirnu onom imobilisanom rukom i reče mi:"Šta god dijete sa mene bude, da znaš da halalim.Mati sam."
Ja sam se okrenuo i zaplakao. Sanitet krenu. Krupne kapi kiše udaraše u stakla vozila.
Nisam više mogao riječi progovoriti. Samo sam pomislio: I pored svega to je ona. Njeno veličanstvo. MAJKA.
Foto:Ilustracija
Elvir Peštalić

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Moja kći je danas dobila prvu mjesečnicu. Nalazila se u autobusu i tinejdžer...

MAJKO, OČE, KAKO STE MOGLI ?

Sit gladnog ne razumije...