ISPOVIJEST STARICE SLOMLJENIH RUKU

-

 

ISPOVIJEST STARICE SLOMLJENIH RUKU
"Stid me sine, priča mi osamdesetogodišnja starice. Stid me svijeta. Tolike godine živim, borim se i patim. Moj Ismet već 20 godina kako je preselio. Imala sam sa njim lijep život.Izrodila četvoro djece. Željno se bilo svega. Al'
bilo je lijepo
. Djeca su rasla, išla u školu. Ismet radio u Tuzli. Dolazio hefteno. Vozom. Pa sa Ormanice pješke. Tako sve do penzije A ja oko kuće. Sa djecom. Podizala ih. Odgajala kako sam najbolje umjela. Nisam ti dijete išla u školu. Tako je to bilo prije. Ženskoj čeljadi nema škole. Ispali su svo četvoro dobri ljudi. Ponapravljali kuće. Oženili se. Svili svoja gnijezda. Ja i Ismet smo, bezbeli, pripomogli. Drago nam bilo plaho. Iako smo u staroj kući ostali sami, srce nam bilo puno. Nije dugo trajala naša sreća. Naš rahatluk. Razboli se Ismet. Nedugo zatim i preseli. Ona zaduha dijete. Ostadoh sama. Nisam se stigla ni navići bez Ismeta, onaj najmlađi poče dolaziti pijan. Galamiti i neuzubillah, psovati. Prvo je bilo urijetko, onda je dolazio svaki dan.Traži od mene sine da mu prepišem kuću i okućnicu.
A ja živa, sine.Imaju mi i druga djeca.I evo danas pred akšam došao sine. Galami. Psuje.
I evo šta bi. Istuče me sine. Svoju majku staru. Koja ga je rodila, othranila, vaspitala. Evo sine mislim da mi je i ruke slomio."
U nane krvni podlivi zatvaraju oči. Jedva vidi. Mi smo RTG-om ustanovili prelome obje ruke. Višefragmentarne. Sumnjamo i na izliv krvi u pluća i oštećenu jetru.Jer joj saturacija niska i vrlo loša krvna slika. Pružili smo joj pomoć, stabilizirali je i pripremili za transport na UKC. Bože moj pomislih, kakav čovjek moraš biti da svojoj staroj majci budeš uzrok ovolike patnje?Ovolikog bola? U samom zenitu života.
Iako sam se svega nagledao i raznih sudbina naslušao, ovo mi se urezalo u sjećanje za sve ove godine rada u zdravstvu. Bože moj zar i ovo ima?
Kada smo krenuli, nakon što smo nanu smjestili u vozilo i okačili infuziju da teče, ona me dodirnu onom imobilisanom rukom i reče mi:"Šta god dijete sa mene bude, da znaš da halalim.Mati sam."
Ja sam se okrenuo i zaplakao. Sanitet krenu. Krupne kapi kiše udaraše u stakla vozila.
Nisam više mogao riječi progovoriti. Samo sam pomislio: I pored svega to je ona. Njeno veličanstvo. MAJKA.
Foto:Ilustracija
Elvir Peštalić

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

MAJKO, OČE, KAKO STE MOGLI ?

-
Slika
  MAJKO, OČE, KAKO STE MOGLI ? Samo što dođoh na ovaj svijet, oni koji me rodiše, kojim sam stremio, oni koje sam najviše volio. Ostaviše me. Kao da sam stvar. Kao da nisam dio njihovog srca i njihove duše. Velika je i hladna ova bolnička postelja za mene. Još veće i hladnija kad znam da me ne žele. Sve ostale bebe odnesoše njihovi najmiliji. Očevi, majke, nane i djedovi.. Sa dosta cvijeća. Sa mnoštvo osmjeha. Sa srećom neizmjernom. Samo sam ja ostao u ovoj velikoj hladnoj bolničkoj postelji. Zazivam milost dragoga Boga. Iako pričati ne znam, molim se da mi podari vrijeme u kojem ću biti sretan. Molim se da me barem usvoje neki dobri i dragi ljudi. Trebao sam ih imati mnogo, iako imam samo nekoliko dana. A nisam imao ni jedan jedini zagrljaj. Da osjetim. Da sam željen. Zazivam milost moga Stvoritelja da mi podari zagrljaj. Osmijeh i blagu riječ. Teško je kada te ne žele. Teško je kada si usamljen. Teško je malome biću bez ljubavi sa svih strana. Možda će moja zvijezda nekada zasija...
ČITAJ VIŠE»

MILICA JE BILA BEBA KADA JE 1994. PRONAĐENA ISPRED KONTEJNERA U SNEGU: Majka ju je bacila, u školi saznala još veći ŠOK

-
Slika
Milicu je majka usred zime ostavila pored kontejnera, našle su se posle skoro 30 godina Milica Mršulja (30) iz Leskovca, na samom početku svog života doživela je ono što smo imali priliku gledati samo u filmovima, ostavila ju je majka usred zime, na snegu, u kutiji pored kontejnera. A sve je počelo zime 1994. godine, kada je jedna beba u februaru mesecu pronađena kraj kontejnera ispred muzičke škole u Gnjilanu. Peti februar 1994. godine, u gnjilansko porodilište stiže tek rođena beba, ostavljena u kartonskoj kutiji u Ulici cara Lazara. Kada je dovedena u porodilište, dobila je sve ono što joj je surovost života oduzela prilikom uzimanja prvog daha, ljubav, pažnju, posvećenost i nadimak – Nera, po grčkoj boginji hrabrosti. Taj nadimak, načinio je od Milice pravu ratnicu, ženu i majku za primer, danas uspešnu spisateljicu, novinarku i talentovanu glumicu. Od Gnjilana 1994. do Leskovca 2024. godine, put je bio dug, trnovit i na samom početku, težak. Naime, da je usvojena i da nije biološk...
ČITAJ VIŠE»

Rat će se završiti...

-
Slika
  „Rat će se završiti A vođe će se rukovati. Ali ostaće ona iznemogla Majka koja čezne za sinom. I ona žena, koja svog voljenog muža čeka. I ona deca koja traže svog oca junaka. Ne znam ko je prodao domovinu, Ali videh ko je platio cenu."
ČITAJ VIŠE»