SREĆA SE, DJECO, KUPITI NE DA

 

SREĆA SE, DJECO, KUPITI NE DA

Vi mislite djeco da je to sreća i lijep život, govori stari Bajro nama okupljenim mladićima. Mislite da ste sretni zato što imate auta i lijepe kuće. Gledo' sam djeco, dosta generacija. Mnogo se godina predeveralo. I sistema i ratova. Ja sam odrastao u maloj kućici od zemlje, gore pored šume, pokazujući prstom ugao velike njive. Bilo nas 14-toro. Svi u istoj sobi. I jeli i spavali.Drva bi se donosila "na sebi", da se ne uprezaju konji zbog takvih malih stvari. Svako čeljade po jedno drvo, pa kroz snijeg. Na tavanu je bilo i sušenog voća i suhog mesa i brašna. Ne u izobilju, al'dovoljno. Danju bi svako imao raspored, neko na njivu , neko čuvati stoku. A onda u prelijepim ljetnjim poslijepodnevima smo išli sa ocem na rijeku. Pecati. Kada bi zabacio, svojim velikim koščatim rukama bi nas zagrlio,i svakoga ponaosob poljubio u vrh glave. Radovali smo se kao djeca vremenu koje je svako poslijepodne provodio s nama.Iako je radio težak seljački posao u polju, nikada nije zaboravio na naše zajedničke "izlaske" na rijeku. Na pecanje. Onda bi pred akšam krenuli kući i on bi nas, naizmjenično nosio za vratom. Svih 9-toro djece.Onda mi nas naša brižna majka okupala u hamamu pred večeru. Večerali bismo pred svijećama ili lampom petrolejkom. Otac bi obavezno ispričao priču o njegovim "hrabrostima". Onda bi jedno po jedno zaspivali, a majka bi nas redala po šiljtetu, pokrivajući nas.Ja bih kao drugi po starini, često se pravio da spavam. Ali sam vidio. Nikad nije zapalio svoju lulu i počeo "ozbiljno" sa majkom pričati, prije nogo nas sve izljubi.Toga se živo sjećam. Svi poredani "ko sardine", a on se smješka na majku i zadovoljno nas miluje pogledom. E to je život draga djeco moja. Vidim ja imate vi danas svega. Al' ne znate razgovarat'. Svi gledate u telefone. Gledao sam i vaše očeve. Ne provode vrijeme sa vama. Traže izgovore. Daju vam pare.Al' djeco,da vam kažem,to nije život.To nije ljubav.Ljubav se ne može kupiti. Na pruženu ljubav čovjek ima sjećanje dok god živi. I tu nema laži. Il' voliš, il' ne voliš, il' ne znaš voljeti.Vaši očevi to ne znaju. A djeca su samo jednom mala. I hoće oca. Da im pruži vrijeme. Da im pruži ljubav. Ne pare. Toga se neće sjećati. Upamtite šta vam rekoh, reče Bajro.

Elvir Peštalić